петак, 15. март 2013.

Želim da me zvižduk vjetra zagluši, da zasvira kroz mene kao kroz trsku, mislim kako bi lijepo bilo ne misliti, mislim kako bi lijepo bilo naći se sad na rijeci, šiban olujom, u ribarskoj barci, ili u štrkljastoj drvenoj kućici na obali rijeke, okružen divljom stihijom, sam sa njom, bez tuge u sebi i oko sebe. Ali to je samo trenutna želja, davnašnja potreba za bijegom, i za odvajanjem tereta u sebi, neostvariva čežnja za tišinama.

( Tišine )

Нема коментара:

Постави коментар