"A ona je zeljela, i vise nego sto sam se nadao. Dok sam pricao, s njenog lica jenestalo vedrog izraza, koji me mozda i naveo na neocekivani razgovor, a zamijeniloga nesto nenadno zrelo, i tuzno. Rekla je samo: - Boze, kako su ljudi nesrecni.A ja se toga nisam sjetio, iako mi se cini da sam upravo o tome mislio. Misao nijenarocito duboka, ni nova; to ljudi govore otkako su poceli da misle. I nije me tolikoiznenadila misao, iako je nisam ocekivao, vec uvjerenost s kojom je izrecena. Kaoda je otvorila svoj najtajniji pretinac, otkrivsi se preda mnom, otkrivsi se prvi putpred ma kim, tako, do kraja. I bio sam srecan sto sam makar na nesto u drugomcovjeku naisao prvi put, i samo radi mene.

(Tvrdjava)